Anksiozni Optimista

Anksioznost nije bolest

Anksioznost nije bolest

Anksioznost NIJE bolest. U redu, možemo da prihvatimo da nije bolest. Ali očigledno, nešto nije u redu sa nama, pa šta je to? Da bismo bolje razumeli šta se događa u našem telu i zašto se tako osećamo, moramo da razložimo anksioznost i da identifikujemo komponente ovog problema koji tako očajnički želimo da rešimo.

Prvo, tu su osećanja i senzacije koji nam toliko bola nanose. To su simptomi anksioznosti, stvarni fiziološki simptomi u zdravom ljudskom telu. Senzacije i simptomi su način na koji naše telo reaguje u prisustvu određene opasnosti ili pretnje. Kada je potrebno, naše telo se priprema za „bori se ili beži“ situaciju ulaskom u anksiozno stanje.

Ponekad se ovaj ispravan i korisan mehanizam aktivira u pogrešno vreme. Tada se anksioznost, kao odgovor na strah, javlja čak i kada nema trenutne ili neposredne opasnosti ili pretnje.

Osećamo se super jednog trenutka, a već sledećeg imamo osećaj da umiremo ili da ćemo poludeti. Nije važno da li ste skorije ili davno doživeli prvi napad panike, sigurno ga se sećate. To se skoro svima dogodi barem jednom u životu.

Nazovimo to anomalijom. Trenutnim kvarom. Greškom u dizajnu. Šta god da je, može se desiti svima. Prirodni zaštitni mehanizam ugrađen u naše telo aktivirao se kada nije trebalo. Možda ste šetali opušteno prirodom, možda ste se našli na večeri sa prijateljima, preplašeni za sebe, apsolutno bez razloga. Taj trenutak panike je strašan, ali prođe. I još uvek nije problem.

Problem može da nastane nakon toga. Samo sećanje na napad panike u nama izaziva neopisiv strah. Ne želimo da se ta količina straha i senzacija u telu ponovi. I strepimo. Pitamo se šta smo radili tog dana kad se dogodio, kako smo se ponašali, šta je moglo da izazove napad. Trudimo se da ga izbegnemo po svaku cenu. Dakle, grešku našeg organizma nismo protumačili kao grešku, već smo je protumačili kao opasnost koju treba izbegavati. Naš um je naš prirodni zaštitni mehanizam od opasnosti i pretnji pretvorio u pretnju i od tog trenutka simptome anksioznosti smatramo opasnim po nas. Naš mozak je naše normalno (zdravo) telo i njegove procese pretvorilo u našeg neprijatelja.

Jednom kada se to dogodi, zabava je gotova. Postajemo zaključani u ciklusu anksioznosti plašeći se sledeće epizode anksioznog ili paničnog napada, živeći u stanju visoke pripravnosti i plašeći se i najmanjeg nagoveštaja da bi se napad mogao ponoviti. Tako smo naučili da se plašimo straha. To sada već zvuči kao problem.

Kada počnemo da živimo u stalnom stanju brige, uvek na oprezu od sledećeg talasa simptoma anksioznosti ili panike, gajimo anksioznost jer je se plašimo. Naš strah proizvodi napetost, anksioznost i još više straha. A pokušavajući da izbegnemo te simptome i osećaje, stvaramo još veće čudovište.

Da li sada vidite zašto anksioznost nije bolest? Možete li videti da je situacija u kojoj danas živite jednostavno rezultat prirodnog mehanizma odbrane koji je pošao po zlu? Nismo slomljeni ili oštećeni. Samo smo naučili neke pogrešne lekcije. Naša anksioznost nije ništa drugo do skup loših moždanih navika.

To ne zvuči tako loše, zar ne? Navika se možemo osloboditi, ma koliko one bile loše. Stvari koje smo pogrešno naučili, za koje sve vreme mislimo da su istinite, dobre i korisne, možemo ispraviti i naučiti pravilno. Da li ste ikada proveli godine pevajući neku pesmu, a onda shvatili da ste naučili pogrešan tekst? Setite se koliko ste bili ubeđeni da znate reči, sve dok jednog dana niste saznali prave. I koliko god da smo navikli da pevamo pesmu na jedan način, nikada nije kasno da naučimo prave reči. Tako često pesma dobije potpuni smisao.

Sa anksioznošću je ista stvar. Pogrešno smo naučili da su simptomi i senzacije koje zbog nje osećamo strašni, da nas mogu povrediti, da treba po svaku cenu da izbegavamo da se izlažemo svemu što potencijalno kod nas može izazvati strah. Ali šta ako sada znate da je to pogrešno, da su ti strašni simptomi samo nervni impusli i da vam neće naškoditi? Kad bi bili sigurni da vas simptomi i misli neće povrediti, šta biste ovog trenutka uradili drugačije?

Ako vam je potrebna stručna pomoć, ako trenutno ne znate kako da prevaziđete anksioznost ili vam je teško da se nosite sa anksioznim mislima i napadima panike, možete me kontaktirati i zakazati seansu.
Kontakt za zakazivanje seansi: info@anksioznioptimista.com.

  1. Biljana Tabakovic

    Koliko se samo prepoznajem, u svakoj reci teksta.. Sve je tako…. Dosta sam čitala u poslednje vreme o anksioznosti, slušala par dobrih vebinara čiji su autori klinički psiholozi, u suštini shvatam sta mi se dešava… Potrebno je vreme, malo podrške od drugih, edukacije… Mogu da kažem da me je anksioznost promenila, na bolje… Mada tesko je okolini objasniti šta nam se dešava, zato nikom nista i ne objašnjavam…

  2. Savrseno dobro i jasno objasneno.Tacno ste u slovo apsolutno mogu reci na osnovu sbog dozivljaja objasnili sve bas sve,i prihvatite anksioznost kao prijatelja,polako sa njom i vjerujte,vremenom uz odredjene tehnike,disanja,npr.,sve postane smijesno i vidite koliko ste moćni zapravo.Gazite zivot,a ne zivot Vas.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *