Uvek sam verovala da sam anksiozna osoba, da je to deo mene, deo mog identiteta. Takva rođena, takva ću morati da ostanem zauvek. Dok je nisam prevazišla i shvatila da hroničnu anksioznost ne moram da osećam svakodnevno, iako ću anksioznost osetiti s vremena na vreme.

I razmišljala sam koja su to uverenja kod mene toliko dugo održavala patološku anksioznost (više je ne zovem moja anksioznost). Mnoga uverenja su bila beskorisna i doprinosila su tome da se osećam još više anksiozno.

Pogrešno sam je razumela. Pogrešno sam učila da se borim sa njom, pogrešno sam se izlagala strahu, u jednom trenutku sam i pomislila da je u redu da naučim da živim sa njom, pravdala je time da me ona motiviše da idem napred (što je takođe bilo tačno u nekim trenucima, ali mogu se motivisati i bez tolike količine anksioznosti)… Jednostavno sam imala pogrešna uverenja koja su u mom umu i telu održavala određeni stepen anksioznosti godinama.

Kada sam počela da se oslobađam čvrstog stiska anksioznosti, primetila sam da je to zbog toga što drugačije gledam na nju. Promenila sam uverenje o tome šta je anksioznost, prestala da postavljam pitanje zašto baš ja moram da je osećam, shvatila sam da ona nije deo mog identiteta bez obzira što jeste ispunjavala veliki deo mog života, i nakon toga i kada bih osetila anksioznost, ona se sve manje zadržavala u meni i bila je manjeg intenziteta. Taj alarm se postepeno sve ređe oglašavao i bio je sve tiši.

Pet uverenja o anksioznosti koja vas mogu učiniti još anksioznijima

  • Nije normalno osećati anksioznost

Kada sam prvi put osetila napad panike, nisam znala šta me je snašlo. A kada sam spoznala da je to strah na nivou fobije, pa vratila vreme unazad, shvatila sam da sam i godinama ranije bila anksiozna preko normalne mere. A kad kažem normalna mera, mislim na ono što većina osoba oseća. Videla sam da ljudi nemaju nikakav problem da se voze autobusom, a da ja nisam mogla ni da uđem u njega. Osećanja u mom telu bila su toliko intenzivna da sam mogla da znam da sam drugačija. Kako se oni ne plaše da će se upravo nešto strašno dogoditi?

Međutim, anksioznost kao emociju osećaju svi. Budite svesni toga. Možda ljudi oko vas ne osećaju anksioznost istim intenzitetom i možda nemaju hronični problem, ali niste sami. Oko vas postoji i mnogo osoba koje imaju slične senzacije. Pogotovo danas, u „doba anksioznosti“.

Možda je vaša koleginica pre posla imala napad panike, možda vaš prijatelj upravo pokušava da vi ne vidite da je napet. Možda je neko maločas u redu na kasi vikao na kasirku da požuri, ne zbog toga što je umišljeni tip, već zbog toga što ima nagon da pobegne odatle.

Anksioznost je uobičajena. Razlika je u tome što većina ljudi neće fokus stavljati na anksiozne misli, emocije i senzacije, a mi ćemo tome pridavati preveliki značaj.

Ako se držimo pogrešnog uverenja da anksioznost nije normalna emocija, samo pogoršavamo problem tako što se osećamo odvojeno od svih oko sebe. Stalno se pitamo „Zašto mi se ovo dešava?“ ili Zašto baš meni?“. I zbog toga se osećamo kao hrčak u točku koji ne zna kako da se zaustavi.

  • Meni ništa ne pomaže

Jedan od izgovora koji često koristimo da opravdamo otpor prema prevazilaženju anksioznosti je rečenica: „Probao/la sam sve i jednostavno ništa ne pomaže.“ Ili, verujemo da ne možemo da se promenimo.

Optor prema promeni ima većina ljudi, bez obzira na to da li imaju anksioznost ili ne. Taj otpor je zapravo strah od promene, pa čak i kad znamo da će nam promena dobro doneti, mozak kao da se bori da ostane tu gde jeste.

Dugoročno, ovo rečenica nam oduzima dragocenu energiju, kvari nam raspoloženje i čini nas demotivisanima da bilo šta probamo. A zapravo, mnogo toga može da pomogne. Potrebna je snaga da istrajemo u novim pokušajima da se promenimo i samim tim smanjimo i simptome anksioznosti.

Vežbe disanja, vođenje dnevnika, vežbe za samopomoć, odlazak na razgovore sa stručnim licima, probajte sve. Moramo iznova da se trudimo i da nikada ne odustajemo. Jer naša formula postoji, samo treba da je otkrijemo.

  • Moram da prevaziđem anksioznost za tačno određeno vreme (x nedelja, meseci, godina)

Postavljanje rokova kada želite da se potpuno oslobodite anksioznosti nikada nije korisno.

Uloga koju će anksioznost igrati u vašem životu nije predvidiva, jednostavno ne možete znati. Ako sebi postavljate rokove do kada je se morate rešiti, samo ćete hraniti anksioznost. Možda za promenu da probate da je prihvatite. Kao što imunitet padne kada ne vodimo računa o svom fizičkom zdravlju u smislu ishrane, fizičke aktivnosti i sna, tako nam se može desiti i pad mentalnog imuniteta kada ne vodimo računa o svojoj duši. Umesto da žurimo da je oteramo iz našeg života, možda treba da poslušamo šta nam poručuje. Nismo u skladu. Nešto što mi mislimo i osećamo, nije u skladu sa onim što radimo. Ne slušamo svoju intuiciju. Ne želimo da ugasimo požar, već da razbijemo alarm koji nas na požar upozorava.

  •  Postoji čarobni lek ili magično rešenje za moju anksioznost

Prevazilaženje anksioznosti je proces, a verovanje u to da će se problem preko noći rešiti nas neizbežno vodi do razočarenja. Jedna knjiga, kurs ili tehnika nisu dovoljni. Često ni samo lekovi nisu dovoljni (iako su kod nekih obavezni) da prevaziđemo anksioznost. Moramo mi da se promenimo. Ako nastavimo da se ponašamo isto, iznova ćemo imati isti rezultat.

Kada naiđe loš dan, dozvolite ga sebi. A uživajte u malim pobedama, radujte im se. Vremenom ćete napraviti progresivne, ali održive promene u načinu na koji upravljate anksioznošću.

  • Samo treba da promenim misli i razmišljam pozitivno

Ovo je potpuno pogrešno uverenje i zaista nije način da se oslobodimo anksioznosti. Dokaz tome je što postoji i mnogo osoba koje imaju anksioznost i „razmišljaju pozitivno“.

Takođe, promeniti misao je skoro nemoguće. Ako kažemo sebi: „Samo nemoj da razmišljaš o ljubičastom slonu.“, odmah ćemo pomisliti na ljubičastog slona.

Ono što može biti bolje je da razumemo da misli nemaju toliku važnost koliku im mi dajemo, da često nisu istina, da možemo da ih pustimo da nesmetano dolaze i odlaze, a da se mi fokusiramo na nešto drugo. I to se uči.

Znam da možete, jer sam uspela ja. Pravite male korake, budite ponosni na sebe (uvek ima zašto) i zapamtite da niste sami!

Kontakt za zakazivanje individualnih seansi: info@anksioznioptimista.com.
Danijela Mladenović, terapeut ?