Šta je anksioznost?

Anksioznost je nejasan strah, bez očigledne opasnosti, uz očekivanje da će se nešto strašno dogoditi. Anksioznost ima ulogu da nas štiti, naš organizam čini jačim i spremnijim kako bi se suočili sa određenom opasnošću. Zato tako jako osećamo simptome anksioznosti, koji su neprijatni. A najviše su neprijatni jer ne razumemo razlog njihovog postojanja kada ne vidimo realnu opasnost. Međutim, anksioznost nas ne upozorava samo kada smo u fizičkoj opasnosti, već i u psihičkoj.

Zašto, uopšte, razvijemo hroničnu anksioznost?

Verovatno ste godinama gutali emocije, držali sve u sebi, niste umeli da kažete „ne“ drugima, niste se više zalagali za sebe, niste sebe stavili na prvo mesto, niste radili na sebi. Nezadovoljstvo je bilo prisutno, ali ste najverovatnije i njega potisli. Onda dođete do tačke da ne možete više da podnesete, dakle vaša uverenja su vas dovela dotle da je jedini sledeći korak da vas anksioznost prodrma i upozori da hitno radite na sebi.

Anksioznost nam poručuje da nismo nešto radili kako treba, da treba da promenimo neka uverenja, da promenimo način na koji gledamo neke stvari i situacije. Ali mi, uglavnom, ne protumačimo tu poruku kako treba nego razvijemo strah. A onda i strah od straha. Kada nas neko kritikuje (u ovom slučaju anksioznost), teže to prihvatamo. I na taj način anksioznost, na koju reagujemo strahom, postaje komunikacija našeg organizma sa nama.

Šta bi se dogodilo ako bismo prihvatili svoju anksioznost, umesto da se borimo ili da bežimo od nje?

Ako živite sa anksioznošću, onda verovatno dobro znate koliko brzo može da vam preuzme život. Ali šta ako vam kažem da možete prevazići anksioznost ako preokrenete način na koji je gledate? Zamislite kako vam može biti drugačiji život, ako ne biste svaki trenutak proveli u razmišljanju kako da se oslobodite anksioznosti, jer znate da samo treba da promenite odnos prema njoj. Kada biste shvatili da anksioznost, sama po sebi, nije ni dobra ni loša, ona samo postoji kao naša emocija. Koliko bi vam se promenio život kada biste shvatili anksioznost kao prijatelja i razumeli je iz ugla njene uloge, a ne iz ugla simptoma koje zbog nje osećate.

Način na koji reagujemo na anksioznost određuje kako će anksioznost uticati na našu svakodnevnicu i naš život. Zato je prihvatanje anksioznosti, za razliku od kreiranja našeg života oko pokušaja da je ne doživimo, ona veština koja nam je potrebna da ponovo živimo slobodno. Dakle, prihvatanjem da smo izgradili loša uverenja, u stvari, sebi pomažemo i krećemo na put koji nas vodi ka rešavanju unutrašnjih konflikta. A kada je prihvatimo, onda nas anksioznost može učiniti moćnijim i snažnijim.

Šta treba da prihvatimo, a sa čim da se suočimo?

Anksioznost treba da prihvatimo, kao deo nas, kao našu emociju. I tuga nije prijatna emocija, ali je deo nas i ne pokušavamo da je se oslobodimo. Treba da prihvatimo da smo anksiozni i da naučimo kako da živimo sa tim i kako da anksioznost svedemo na minimum.
A treba da se suočimo sa svojim uverenjima i sa svojim strahovima. Moramo da se suočimo sa činjenicom da smo negde pogrešili, da nešto nismo dobro uradili, da ne valjamo i to je bolno. Moramo da otkrijemo uzrok naše anksioznosti. Dok ne pronađemo uzrok povišene anksioznosti nećemo moći da otklonimo simptome, pa ma koju tabletu popili. To moramo sami da uradimo, drugi to ne mogu da urade umesto nas!

Evo 3 načina na koje možemo posmatrati anksioznost kao pozitivnu stvar.

1. Anksioznost kao zaštitni mehanizam
Anksioznost možemo shvatiti kao poruku o sopstvenim potrebama. Kad počnemo da primećujemo zašto i kada se pojavljuje, možemo da razumemo šta pokušava da nam kaže.
Anksioznost, takođe, možemo koristiti kao zaštitni mehanizam koji nam pomaže da budemo sigurni. Kao instinkt „bori se ili beži“, anksioznost bi mogla biti način na koji vam telo daje do znanja da ste u nekoj opasnosti. „Emocionalna opasnost“ je isto pretnja našem zdravlju i sreći kao i fizička opasnost, a anksioznost, iako neugodna, može biti vrlo koristan ugrađeni sistem upozoravanja.

2. Anksioznost kao moćan motivator
Anksioznost se može koristiti kao moćan motivator. Umesto da kažete „Osećam se anksiozno.“, možete to drugačije oblikovati i reći „Osećam se uzbuđeno.“ Jednom kada uspostavite ovaj način razmišljanja, možete postati visoko motivisani za bavljenje onim što vas čini anksioznim. Osećanja anksioznosti i uzbuđenja su, zapravo, vrlo slična. Ako odlučite da doživite uzbuđenje (naša odluka), možete brzo prihvatiti anksioznost kao nešto pozitivno. Ovakva alhemija je moguća za svakoga. Suzbijanje anksioznosti možete pretvoriti u motivaciju. Samouništavajući perfekcionizam možete pretvoriti u viziju. Mržnju prema sebi možete pretvoriti u ravnotežu ljubavi prema sebi i iskrenosti.

3. Anksioznost kao odličan učitelj
Naučite da cenite svoju anksioznost, ona vas može naučiti mnogim stvarima. Na primer, kako da postanete najbolja verzija sebe. Kako da upravljate životom sa visokim stresom. Kako da se nosite sa pritiskom. A onda i kako da nadmudrite nju samu. Anksioznost je odličan učitelj!
Ako ste na putu da pevaziđete hroničnu anksioznost, verovatno ste stekli i veštine koje vam mogu poslužiti i na drugim poljima, na primer, možete ih iskoristiti na poslu. Kada se većina ljudi preznojava i ima teške momente, vama to nije ništa novo, vi ste već navikli da se suočite sa strahom, stresom i anksioznošću. To vas može dovesti do boljih liderskih pozicija i do tačke u kojoj možete i drugima pomoći da se izbore sa svojim anksioznim stanjem.