Moram da budem realna, odmah na početku. Teško je biti ranjiv. Veliki broj ljudi koji pate od anksioznosti nisu raspoloženi za druženje. A nije da ne vole da se druže. I ne mislim samo na upoznavanje potencijalnog partnera. Isto može važiti i kad upoznajemo potencijalne prijatelje. Sama pomisao na to da prvi put treba da se sastanete sa nekim, da se upoznate, ćaskate, večerate, pa i započnete vezu, može da izazove anksioznost. Ali za ljude koji imaju anksiozni poremećaj (koji se razlikuje od prirodne reakcije tela kada smo jednostavno uzbuđeni ili imamo tremu), izlasci mogu biti još teži i komplikovaniji – toliko da se ljudi mogu potpuno isključiti.

Anksioznost je duboko ukorenjena u naše obrasce razmišljanja. Na primer, kada osetimo strah, naš um počinje automatski tražiti potvrdu tog straha. Ako se plašite da niste bezbedni, da vam se sastanak neće dopasti ili da ćete učiniti ili reći nešto nespretno, vaš mozak će pokušati da potvrdi svoje sumnje. Srećom, možete promeniti te obrasce razmišljanja.

Dakle, ako imate anksioznost i želite da započnete druženje, evo nekoliko saveta koji vam mogu pomoći da to i učinite.

Proverite svoje pretpostavke

Za ljude sa anksioznošću, automatske misli ili misli koje im padaju na pamet dok razmišljaju o izlascima i druženju, imaju tendenciju da budu negativne i usredsređuju se na to da oni nisu dovoljno dobri ili da će ih drugi odbiti kada ih upoznaju. Ovakve misli je potrebno izazvati, indentifikovati, a zatim i zameniti. Na primer, zapitajte se: „Da li sigurno znam da ću biti odbijen?“ ili, „Čak iako sastanak ne uspe, da li to znači da sam loša osoba?“ Odgovor na oba pitanja je, naravno, ne. Ne zaboravite da ljudi zapravo vole nesavršenost. Ako pogrešite, to vam može čak i povećati simpatičnost.

Odlučite koliko ćete otkriti o svojoj anksioznosti

Možda zvuči banalno, ali komunikacija je zaista ključ koji otključava većinu vrata. Ako kažete kako se osećate, uradili ste najbolju stvar da osećanjima oduzmete negativnu snagu. Kada imamo anksioznost, komunikacija je često teža, ali i neophodnija. Kada počnete da se viđate sa nekim, morate da odlučite koliko ćete otkriti o svojoj anksioznosti. Danas je lakše razgovarati o tome, budući da je mnogo ljudi doživelo epizodu anksioznosti ili bar poznaje nekoga ko je to doživeo. U suštini, danas se više nego ranije govori o mentalnom zdravlju. Ili možda odlučite da ne pričate o svojoj anksioznosti na prvom sastanku, što je takođe potpuno u redu.

Potrudite se da budete pozitivni

Ponekad je lako ubediti sebe da sastanak ide loše, jer u to želimo da verujemo. To se zove projekcija i to je samo ogledalo onoga što mislimo o sebi, a ne nužno i šta drugi ljudi misle o nama. Kad se zabrinete da stvari idu loše, odmah presecite to. Usporite i počnite da tražite pozitivne stvari. Potražite dokaze da stvari idu dobro i da je prijatno osobi preko puta vas. Na primer, da li se nasmejala više puta, da li je pričala o svom životu, to su pozitivne stvari i znak da sastanak nije propast. Bilo bi korisno pronaći mantru koju ćete izgovoriti nekoliko puta kada počnete sumnjati u sebe.

Pripremite se

Kao i u svemu zbog čega nam je neprijatno, malo pripreme može puno pomoći. U tome se ni sastanci ne razlikuju. Priprema nekih pitanja koje bi trebalo da imate na raspolaganju može vam pomoći da osetite više kontrole u ​​situaciji koja bi inače mogla biti preteška. Svi vole da razgovaraju o sebi, tako da, ako tokom sastanka nastane „neprijatna tišina“, posegnite za jednim od vaših pitanja. Na primer: Poslednji film koji te je oduševio? Pet omiljenih pesama? Ako bi mogao/la da spakuješ kofer i sutra odeš bilo gde, koje bi to mesto bilo?

Ostanite prisutni

Ako osetite da postajete zabrinuti, da misli haraju ili osetite određene senzacije, pokušajte da se setite da se vratite sadašnjem trenutku. Umesto da odlutate sa sastanka, obratite pažnju na svoja čula. Šta možete videti? Šta možete čuti? Miris? Ukus? Ako se fokusirate na detalje oko sebe, to će vas vratiti u sadašnji trenutak.

Zatražite sigurnost, ali ne preterujte

Neki ljudi sa ozbiljnom anksioznošću veruju da je odgovornost druge osobe (partnera ili prijatelja) da im pomogne da upravljaju svojim osećajima. Kada se osećaju anksiozno, usamljeno, zabrinuto ili odbačeno, oni traže da im njihov partner pruži konstantno uveravanje ili eventualno i promeni njihovo ponašanje. To se dešava i na početku veze. Anksiozna osoba može očekivati od partnera da joj bude sigurna osoba, da provode puno vremena zajedno, da svuda idu zajedno, da je konstantno uverava da je voli, da zna kako da joj skrene misli… Ako stalno očekujete da se partner ili prijatelj odazovu na vašu anksioznost, nećete se naći u srećnoj vezi ili odnosu. Na taj način možete ugušiti suprotnu stranu, jer je svakom biću, pa i u vezi, potrebna sloboda.

Vi ste jedina osoba koja može da upravlja sopstvenom anksioznošću, zato „napravite“ kutiju sa alatkama. Na blogu možete pronaći tekstove o tome kako da upravljate svojom anksioznošću i koje tehnike možete koristiti za smanjenje anksioznosti. Ako niste sigurni odakle da počnete, potražite stručnu pomoć. Anksioznost vas ne mora sprečiti da steknete nove prijatelje ili stupite u emotivnu vezu. Imajte na umu i to da upoznavanje postaje lakše sa praksom.