Volim život i volim biti ovde. Kad razmišljam o životu osetim radost. A kada razmišljam o prolaznosti života primetim da me neki čudan osećaj obuzima. Sada je taj osećaj više neizvesnost, retko kada razmišljam o njemu i ne plaši me, a svakako mi ne ometa svakodnevno funkcionisanje. U jednom periodu mog života, taj osećaj je bio strah od smrti (i smrti bliskih ljudi).

Uvek sam mogla otvoreno da razgovaram sa ljudima o svemu, ali bi retko ko strah od smrti pominjao kao temu za razgovor, pretpostavljam da je većini neprijatno da o tome pričaju. Prema istraživanjima, deca nemaju strah od smrti. To je karakteristično za nas odrasle. Baš tako i kažu, kada strah od roditelja zamenimo strahom od smrti, odrasli smo. Dakle, strah od smrti je univerzalni strah koji se javlja kod svakog čoveka.

Poricanje

Pre ili kasnije, još dok smo mali saznamo da ljudi ne žive večno. Tek što shvatimo ko smo, već saznamo da smo na putu ka kraju. Roditelji nas najčešće teše tako što nam govore da o tome nećemo morati da razmišljamo dugo, dugo. Kako odrastamo, suočavamo se sa odlaskom dragih ljudi. Tada postajemo svesniji da neko može zauvek da nestane. Osetimo strah. Osetimo ogromnu neizvesnost. Osetimo da ne možemo sve da kontrolišemo u životu. Pitamo se da li će naš život imati smisla? I šta će sa nama biti posle svega?

Iako mogu da zamislim da postoje ljudi koji se zbog svojih godina, karaktera ili verskih uverenja zaista ne boje smrti, uvek sam se pitala da li taj odgovor krije poricanje tako duboko ukorenjeno da se s njim većina ne može suočiti. Da li okreću glavu na drugu stranu i beže od tih pitanja? Da li zaista nemaju ni jedan period života kada preispituju život i smrt? Svakako je više onih koji se boje, ali beže od tih misli. Da li sam i ja nekada poricala?

Anksioznost i strah od smrti

Sećam se prve nesvestice koje sam se zaista uplašila. Nije to bio strah od same nesvestice, već strah od toga da se neću probuditi. Pre tog dana više puta sam imala taj zdravstveni problem, ali nisam razmišljala šta će biti posle. Nisam se opterećivala, padnem-ustanem. Tada sam se prvi put, pored toga što mi je bilo loše, zapitala šta ako…

Kao posledicu straha, počela sam da osećam potpuno iste simptome kao pred sinkopu, ali do nje ne dođe. Jednostavno se posle nekoliko minuta smirim. Šta to znači, šta bi to moglo biti? Sada znam da je to bila anksioznost. Tada sam mislila da se neko igra sa mnom. Zavidela sam ljudima koji mogu normalno da žive bez razmišljanja da će svakog trenutka pasti u nesvest i da će nestati.

Čudno je to da anksiozne osobe imaju takve simptome koji im signaliziraju da će se desiti baš ono čega se plaše. Moji simptomi su bili vrtoglavica, tremor ruku, preznojavanje i mučnina, potpuno isto kao pred sinkopu. A osobe koje imaju strah od infarkta često dožive jak bol u grudima i trnjenje desne ruke. Više nisam znala da li mogu sebi da verujem. Čega se ja zapravo plašim?

Iako sam bila svesna da je moja reakcija preterana, svaki put kad bih osetila te simptome moj um bi došao do zastrašujućih zaključaka. Jednostavno sam verovala u to da se loše stvari mogu dogoditi. Iza mog straha od nesvestice krio se dublji strah. I počela sam da shvatam značenje rečenice: iza svakog straha se krije strah od smrti.

Nekim osobama strah od smrti ometa svakodnevno funkcionisanje. One razvijaju visok stepen anksioznosti kada misle o sopstvenoj ili tuđoj smrti. Onda izbegavaju situacije ili informacije koje za temu imaju bolest, umiranje i smrt. Strah od smrti se može javiti kao tanatofobija, ali može biti i deo nekog drugog anksioznog poremećaja (zdravstvene anksioznosti ili hipohondrije, generalizovanog anksioznog poremećaja gde pored brige za sebe osoba brine i za bliske osobe, paničnog poremećaja kao posledica pogrešno shvaćenih simptoma anksioznosti kao opasnih po život).

Razbijanje zablude

U meni nema ničeg posebnog, ja neću živeti večno. Razbijanje zablude me je dovelo do spoznaje da se ja plašim najgoreg mogućeg ishoda. Međutim, znati intelektualno da nas smrt očekuje sasvim je drugačija stvar od verovanja u nju. Čak i blagi simptomi koje bih ranije ignorisala počeli su da izazivaju nejasna osećanja zabrinutosti. Počela sam da verujem u svoju ranjivost i to je anksioznost pojačalo i učvrstilo. Sve dok se na pravi način nisam suočila sa svojim strahovima.

Prevazilaženje anksioznosti nije lako. Nedefinisan i nerealan strah, preterane reakcije koje ne možemo da kontrolišemo, pa strah od straha. U nekom trenutku sam odlučila da gledam na to sa pozitivnije strane. Dobila sam priliku da izazovem svoj strah od smrti, a da zapravo ne moram umreti. Razbijanje zabluda, promena uverenja i pomirenje su bili pravi put. Ovaj put mi je pomogao da se oslobodim svih strahova, pa u krajnjolj liniji i straha od smrti. Vremenom sam anksioznost prihvatila, prevazišla strah od nesvestice i vratila se na normalni nivo funkcionisanja.

Najviše mi je pomoglo kada sam shvatila da treba da budem svesna i prisutna. Ako živim u budućnosti propuštam jedino što postoji, a to je ovaj trenutak. Naučila sam da odustanem od brige oko stvari koje ne mogu da kontrolišem. I umesto da svakog dana umirem od straha, mogu živeti neustrašivo i mirno umreti jednog dana.

Da li je moguće prevazići strah od smrti?

Ljudi koji veruju u zagrobni život, reinkarnaciju ili u večni život, imaju na neki način ugrađenu zaštitu za strah od smrti. Ali, za ostale, postoje tehnike kojima mogu smanjiti ovaj strah. Sledeće metode mogu biti korisne.

Usvojite zdrave navike

Zdrav način života ima mnogo prednosti. Imamo više energije i osećamo se dobro. A kada se osećamo dobro i zdravo manje brinemo da će nam se nešto loše može desiti. Potrudite se da se hranite zdravo, unosite dovoljno tečnosti, da imate redovnu fizičku aktivnost. Da imate dovoljno sna, dobre odnose sa bliskim ljudima. Potrudite se da pravite pauze i odmarate od posla. Boravite što češće u prirodi. Sve ove zdrave navike doprinose dužem, zdravijem i srećnijem životu.

Izložite se strahu i suočite se sa njim

Psihologija kaže da nam dugoročna izloženost nečemu (čak i ideji smrti) pomaže da se tome prilagodimo. Ako imate slona u dnevnoj sobi, na kraju se naviknete na njega. Uglavnom, kad razgovaram sa starijim osobama, kažu mi da se vremenom manje plaše umiranja. Pretpostavljam da je to zato što su duže izloženi tom strahu. Dakle, kako starimo, strah od smrti postaje manji.

Suočavanje sa strahom znači da se prepustimo tim mislima, da izdržimo nelagodu i da ne bežimo od toga. Svaki put kad se izložimo, strah postaje manji. Ne treba da kažemo sebi: izdrži 5 minuta, potrebno je da se izložimo onoliko dugo dok ne prođe svaka nelagoda.

Budite zahvalni na svakom danu

Ljudi koji su zahvalni na svakom novom danu žive mnogo srećnije. Verujem da osobe koje uživaju u životu, u jednom trenutku su spremne da ga puste. Leonardo da Vinči je rekao: „Kako dobro proveden dan donosi srećan san, tako dobro proveden život donosi i srećnu smrt“.

Fokusiranje na pozitivne događaje i ljude u vašem životu može vam pomoći da strah zamenite zahvalnošću. Stav zahvalnosti donosi nebrojene koristi onima koji ga neguju. Istraživanja nam govore da je zahvalnost usko povezana sa srećom, osećajem svrhe i smanjenim stresom.

Birajte da budete autentični

Umesto da se uklopite u masu. Kreativne aktivnosti izražavaju naš identitet i to je jedan od najboljih načina da se osetite živim. Pod kreativnošću ne mislim samo na umetnički izraz. Svako ima kreativnu stranu, bilo da to izražava kroz obradu drveta, liderstvo, javni nastup, osnivanje kompanije ili dobrotvorne organizacije, obrazovanje dece, snimanje vlogova… Važno je da osvestite da se ne možete svima svideti. I da vremenom smanjujete potrebu da se dopadnete drugima, jer ćete tako moći da izrazite sebe.

Život sa osećajem svrhe je najbolji način za suočavanje sa strahom od smrti. Pronalaženje svrhe je jedna od najvažnijih stvari. Svako od nas treba da se potrudi da pronađe svrhu i smisao u svom životu. Važno je da zbog toga osećamo zadovoljstvo.

Neka vam svest o smrti pomogne da cenite male životne radosti

Kada znamo da nećemo ovde biti večno, možemo odlučiti da fokus prebacimo na male stvari u životu koje donose zadovoljstvo i sreću. Vreme provedeno sa bliskim ljudima, dobra šolja kafe, lep pogled… Svako može da odluči da postane expert u primećivanju i uvažavanju malih životnih radosti. Ova veština vam može čak pomoći da živite duže.

Japanci smatraju da svako ima svoj ikigai. Neki su pronašli i svesni su svog ikigaija, dok ga drugi nose u sebi, ali još uvek tragaju za njim.

Ikigai je skriven duboko u nama, pa je, da bismo do njega došli, neophodno da strpljivo istražujemo dubine našeg bića. Kako kažu žitelji Okinave, ostrva s najvećim brojem stogodišnjaka srazmerno broju stanovnika, ikigai je razlog zbog kojeg ustajemo ujutro. Kada čovek ima jasno definisan ikigai, kada ima veliku strast, njegov život je ispunjen, srećan i ima svrhu.

Ni jedan čovek koji je postojao, nije umro

Ova Teslina rečenica mi je pomogla da shvatim da svi mi ostavljamo svoj otisak negde na zemlji, pa čak i da ništa nismo uradili. Nije važno, važno je da smo postojali. I zato su osobe koje neko bezuslovno voli sigurnije u ovu rečenicu. Oni koji osećaju da nikad nisu dovoljni, da uvek moraju nešto da učine da bi ih drugi cenili i voleli, malo teže prihvataju ovo. Ali kao i svako uverenje, i ovo može da se promeni.

Sećanja koja drugi imaju na vas su vrsta produženja života. U životu sledite svoje srce i širite ljubav. Volite bezuslovno druge, smanjite očekivanja, razgovarajte iskreno, budite dobri ljudi. Trudite se da ne propustite važne stvari. I uživajte u svakom danu.

Razgovarajte o svojim strepnjama

Ovo je za mene bio jedan od najzahtevnijih tekstova. Ali znam koliko ljudi se svakodnevno, na pogrešan način, bori sa ovim strahom. Koliko god bilo neugodno, kada date sebi dozvolu da razmislite o tome, onda možete i početi da prihvatate. Razgovor sa članovima porodice, prijateljima ili terapeutima može pomoći. Shvatićete da niste jedini koji se toga plaše. Generalno, socijalna podrška (kada znamo da nismo sami i da drugi brinu o nama) može nam pomoći da prebrodimo bilo koju krizu.

Za kraj

Da biste smanjili strah od smrti, živite ispunjen život. I živite jedino ono što imate, a to je sada. Kajanjem ne možete promeniti prošlost, a brigom i strepnjom ne možete predvideti budućnost.

Ako trenutno ne znate kako da prevaziđete anksioznost ili vam je teško da se suočite sa svojim strahovima, javite mi se. Ja znam kako da vam pomognem.