Odrasla sam u porodici gde smo svi privrženi i empatični. Nekako sam pogrešno naučila da što više brinem za njih, to znači da ih više volim. I tako sam ja generalno zabrinuti tip oduvek. Radom na sebi sam naučila da smanjim brigu, ali stara navika zna da ispliva na površinu. Previše dobro znam kako je biti zaglavljen u mislima, sa stezanjem u grudima i čudnim osećajem u stomaku.

A da li znate zašto smo zabrinuti? Zabrinuti smo jer pokušavamo da kontrolišemo buduće verzije sebe. Pokušavamo da kontrolišemo sve što nam se može dogoditi. Pokušavamo da kontrolišemo čak i ljude oko sebe. A sve to je nemoguće. Shvatimo misli previše ozbiljno, verujemo im i tako stvaramo brigu i anksioznost.

Kako smanjiti brigu?

Kako sam nekada morala i sama da poradim na tome, a danas radim sa drugim ljudima, želim da podelim sa vama tri tehnike za koje smatram da mogu da pomognu da smanjimo i brigu i anksioznost i koje su se odlično pokazale u praksi.

1. Korišćenje vizualizacije za suočavanje sa najgorim mogućim scenarijima

To znači da treba da vizualizujete sebe kako se nosite sa najgorim scenarijima puni samopouzdanja. Dakle, vizualizujete najgori scenario, a ne najbolji. To je kao odbrambeni pesimizam, koji zapravo može pomoći kod anksioznosti više od „samo pozitivno razmišljaj“. Umesto da brinete da će vas najgori scenario slomiti, pokušajte da zamislite sebe kako se bez problema nosite sa njim.

Evo jednog primera: Nedavno ste stupili u vezu, imali ste najlepši prvi sastanak u životu sa tom osobom, i od tada je sve divno. Ali umesto da uživate u trenutku, da se radujete onome što tek treba da usledi, vi počnete da brinete o svim stvarima koje bi mogle poći naopako. Postanete uznemireni zbog osećaja da u budućnosti neće sve biti dobro, da nešto mora da krene po zlu. Možda i primetite da ste počeli da sabotirate harmoničnu vezu, jer šta ako ostanete bez voljene osobe.

Pustimo da nas anksioznost proždire i postanemo neprijatelji sebi, umesto da dopustimo da se nešto lepo u našem životu prirodno odvija.

Upravo ovde treba da se desi promena. Sada možete probati „obrnutu tehniku“. Umesto da brinete o tome koliko bi se osećali povređeno i prazno ako ne biste mogli da nastavite vezu, zamislite sebe kako se osećate dobro i ako te osobe nema u vašem životu. Ne treba preterivati ovde, pa vizualizovati da ste srećni, već je dovoljno da zamislite sliku da ste dobro, jer treba biti realan. Umesto da razmišljate o praznini, razmišljajte o drugim divnim stvarima koje biste mogli da radite sami, poput nekog hobija.

Kako se ova tehnika izvodi?

Da biste vežbali korišćenje vizualizacije za suočavanje sa najgorim mogućim scenarijima, počnite tako što ćete zamišljati situaciju koja vam stvara anksioznost. Kako se osećate? O čemu razmišljate?

Sada počnite da zamišljate samopouzdanje koje zrači iz vas. Zamislite da se u toj situaciji osećate potpuno samouvereno i sposobno. Kakav je osećaj? O čemu razmišljate sada?

Zatim zamislite da nešto pođe po zlu, nešto zbog čega ste zabrinuti. Zamislite da se nosite sa tom situacijom sa samopouzdanjem i lakoćom. Koje misli i osećanja su vam pomogla da se nosite sa tim? Opustite se sa ovim mislima i osećanjima i nastavite da ih mentalno vežbate.

Ova mentalna vežba pomaže da se aktivira sposobnost vašeg mozga da se ponovo poveže i formira nove neuronske veze. Što više vežbate vizualizaciju za suočavanje sa najgorim mogućim scenarijima, to više jačate nove misaone puteve za pozitivno razmišljanje (ili odbrambeni pesimizam) i slabite misaone obrasce za brigu.

Vremenom ćete prirodno postati manje zabrinuti jer je vaš mozak navikao da ima samopouzdanije misli, umesto zabrinjavajućih.

2. Veština tolerisanja nelagodnosti

Briga i anksioznost često potiču iz pokušaja da se zaštitimo od bola. Naš mozak ima funkciju da traži zadovoljstvo i izbegava bol. A anksioznost je često uzrokovana brigom o potencijalnom bolu koji bismo mogli da osetimo u budućnosti.

Ponekad se toliko plašimo emocionalnog bola i gubitka da zaboravljamo da nas oni ne mogu fizički povrediti.

I tu nam može dobro poslužiti rečenica „pomirite se sa nelagodom“, jer je naša sposobnost da dozvolimo sebi da se osećamo neprijatno direktno povezana sa sposobnošću da budemo opuštena osoba.

Uglavnom svi pretpostavljamo da nam je potrebno da se osećamo udobno da bismo bili opušteni. Međutim, za prevazilaženje anksioznosti je važno da učimo da ponekad biti opušten jednostavno znači osećati se neprijatno i biti u redu sa tim. Što više nelagodnosti možemo da tolerišemo, manje ćemo brinuti o tome da je sprečimo.

Iako je neizvesnost neprijatna, naučila sam da napravim prostor za nju, umesto da brinem o tome da potpuno nestane.

Kako se to radi?

Odličan način da se naučite da tolerišete nelagodnost je tuširanje hladnom vodom. Da, da! Čak i petominutno tuširanje hladnom vodom svakodnevno, može da trenira vaš mozak da toleriše nelagodnost. Ne volite da se tuširate hladnom vodom? Još jedan odličan razlog da odvojite nekoliko minuta svakog dana kao „neprijatne trenutke vežbanja“. Upravo te vežbe će vam pomoći da razvijete veštinu tolerisanja nelagodnosti.

Zato, kad god počnete da se osećate neprijatno u svakodnevnom životu, koristite to kao vežbu. Vežbajte da osećate nelagodu i pomirite se sa njom najbolje što možete. Na primer, ako ne volite da ste u centru pažnje ili da govorite ispred grupe ljudi, onda iskoristite sastanak u vašoj kompaniji kao mesto za vežbanje da se osećate neprijatno, tako što ćete progovoriti ispred kolega barem jednom.

Što više vežbate da se osećate neprijatno, bolje ćete se nositi sa tim osećajem. I što ste spremniji da se osećate neprijatno, manje ćete osećati brige i anksioznosti.

3. Planirajte samo ono što možete da kontrolišete, ostalo pustite

Šta ako, šta ako, šta ako? Šta ako ja to ne mogu da postignem? Šta ako se nešto desi mojim dragim ljudima? Šta ako nikada ne završim fakultet? Šta ako radim posao koji ne volim? Šta ako ostanem sama? Šta ako nisam dovoljno dobra… Podstaknuta ozbiljnim brigama i anksioznošću, zaista sam naporno radila sve u životu da bih „uspela“. Čak sam upala u zamku odbijanja da radim bilo šta zabavno, jer sam bila ubeđena da svoju energiju treba isključivo da usmerim na rešavanje „problema koji nisu postojali“.

Tokom borbe sa anksioznošću, shvatila sam da ne mogu sve da planiram i kontrolišem. Pripreme za najgori mogući scenario ponekad se isplate, ali lekcija koju sam izvukla iz svih nepotrebnih briga i anksioznosti je: Da sam sve radila isto, ali opušteno, postigla bih isti rezultat.

Ponekad se saplićemo samo zato što mislimo da je kontrola neophodna za obavljanje stvari. I dok neke brige jesu korisne, ekstremni stres i anksioznost nisu neophodni za uspeh. Možete biti opuštena osoba i svejedno obaviti sve što želite, bez brige.

Kako se to radi?

Sedite i zapišite sve stvari zbog kojih ste zabrinuti. Onda se pretvarajte da su to brige neke druge osobe.

Koji savet biste dali toj osobi? Koje korake bi trebalo da preduzme? Zatim sledite te korake i zaustavite se baš tu. Ne brinite o tome da li ste uradili dovoljno ili ne. Poslušali ste svoj savet i možete se opustiti oko ostalog.

Planirajte šta možete, a zatim udahnite. Ne dozvolite da vaš um nastavi da se utrkuje oko svih stvari koje bi mogle poći naopako. Verujte da će se stvari odvijati onako kako treba. Vremenom ćete postati bolji u dopuštanju životu da teče.

I kada naučite da smanjite brigu i anksioznost, desiće se nekada da se osećate kao da ste preplavljeni, samo što će tada biti drugačije to da imate osećaj da možete da se nosite sa njima.

U našem umu nema dovoljno mesta i za brigu i za veru. Potrudite se da naučite da pustite da se život odvija prirodno, bez toksične brige, sa verom u dobro.

Ako vam je potrebna stručna pomoć, ako trenutno ne znate kako da prevaziđete anksioznost ili vam je teško da se nosite sa anksioznim mislima i napadima panike, možete me kontaktirati i zakazati seansu.
Kontakt za zakazivanje seansi: info@anksioznioptimista.com.