Ponovo je to doba godine, sezona praznika. Decembar je moj omiljeni mesec. Podseća me na mene. Ima u njemu nečeg melanholičnog zbog žala što staro prolazi, ima i neizvestnosti koja plaši, a u isto vreme ima i nečeg lepog i optimističnog povodom nove šanse.

Praznici su, kažu, najlepše doba godine. Za većinu osoba ovo doba jeste radostan period. Ali za one koji se u ovim trenucima suočavaju sa nedaćama (zdravstvenim problemima, usamljenošću, gubitkom voljene osobe, finansijskim poteškoćama…), praznici mogu biti jedno od najtežih perioda u godini. Možda nam baš tradicija i nametnuto očekivanje radosti i sreće izazivaju tugu, bol, anksioznost i depresivno raspoloženje.

Mnogi od nas su tokom praznika ispunjeni osećanjem žudnje za stvarima koje su prošle, kao i strepnjom od budućih ishoda. Nalazimo se uvučeni u sećanja na prošle dane ili izgubljeni u fantazijama o tome kako bi idealan život trebao da izgleda u budućnosti.

Očekivanja od praznika

Osećamo se pod pritiskom da sakrijemo svoje probleme dok pečemo mirisne kolače, moramo da navučemo srećan osmeh, ružan novogodišnji džemper i prisustvujemo prazničnim zabavama. Okupljanja nas mogu potpuno iscrpeti jer zahtevaju od nas da se ponašamo bolje nego što se osećamo, kako bismo bili društveno odgovarajući.

Ako drugi primete da nismo „srećni“, odmah će doći do nas da pitaju šta nije u redu. Budite praštajući prema dobronamernim dragim ljudima koji bi mogli da pokušaju da vam pomognu sa vašim strahovima i tugom tako što će vas „razveseliti“.

Neki su navikli da su stalno aktivni, pa ako tokom praznika ostanu sami sa sobom i viškom vremena, mogu se osećati zarobljeno. Za one koji su sami može biti poražavajuće da gledaju srećne porodice pune ljubavi na društvenim mrežama.

Emocije tokom praznika

Praznici ne eliminišu nelagodne emocije. Ali ni potištenost ne isključuje radost. Može biti zbunjujuće istovremeno doživljavati suprotne emocije, ali je redu da nam raspoloženje tokom praznika varira između svetla i tame. Radost može preći u tugu u tren oka. Zadovoljstvo se može iznenada pretvoriti u čežnju.

Svaka naša emocija ima određenu vrednost i ulogu. Osećanja su tu da nas vode, da nam pomognu da budemo dobro. Što pažljivije osluškujemo i prihvatamo sve emocije, brže učimo i oporavljamo se.

Često sam bila stroga prema sebi kada želim da uradim sve savršeno, a mučim se. Pa praznici su, zaboga. Želim da budem savršeno dobro. Savršeno raspoložena. Savršeno spremna. Savršeno otvorenog uma. Savršeno prisutna.

A onda sam naučila da je u redu biti nesavršen. U redu je osećati nelagodne emocije kada svi oko mene izgledaju srećno. U redu je izgubiti se u svojoj glavi. U redu je prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo i dati sebi dozvolu da budemo savršeno nesavršeni. Najbolji način da ponovo budemo prisutni je da prihvatimo da ponekad nećemo biti.

Tokom godina borbe sa anksioznošću naučila sam najvažniju stvar koju možemo da uradimo tokom praznika za sebe: da se brinemo o sebi. Dopustite da samosaosećanje zameni samokritičnost, dok se trudite da uravnotežite praznično uživanje sa svojim unutrašnjim borbama.

Umesto da izaberem da se stidim zbog toga kako se osećam, što bi me nateralo da se povučem, izbor samosaosećanja mi je pomogao da budem u miru sa svojim emocijama. Takođe, stvorila sam svoju tradiciju koja mi prija, pa su praznici počeli da bivaju prijatni, a ne iscrljujući.

Najizazovniji aspekt anksioznosti i depresije je način na koji pokušavaju da nas ubede da ne samo da je sada sve loše, već da će sve ostati loše zauvek. Posebno se tako osećamo za vreme praznika, kada ostanemo sami sa sobom i imamo previše vremena za overtinkovanje.

Kada se osećam loše, podsetim se da je sve u životu trenutno, koliko god taj trenutak trajao. I emocije sa kojima mi je teško da se nosim će proći.

Trenuci radosti

Tražite dobro u svom životu i videćete dobro u svom životu. Ovo nije stvar pozitivnog razmišljanja, to je stvar priznanja.

Čak i u danima kada je moje raspoloženje bilo izazovno, bilo je nekoliko radosnih trenutaka koji su me privremeno trgnuli iz anksioznog i depresivnog stanja i probudili me do istine da čak i u najmračnijim noćima za nas sijaju zvezde. Samo ih treba primetiti i fokusirati se na njih. To su mali svetionici nade, koji nas nateraju da se krećemo po mraku, sve dok sunce opet ne svane.

Rečeno nam je da je smisao života biti srećan. Ali biće perioda kada se jednostavno nećemo osećati srećno. Ovo ne mora da znači da naš život postaje besmislen. Umesto toga, u trenucima kada se ne osećamo dobro, najbolje je da se usredsredimo na ono što donosi smisao našem životu.

Najbolja stvar koju svako od nas može da uradi tokom praznika za sebe je da bude ljubazan prema sebi i da se brine o sebi kao što bi se brinuli o našim najmilijima. Ovo je najbolji praznični poklon koji možemo sebi da damo.

Vežba: Pozovite bol na pretpraznično okupljanje

Odvojite vreme da sednete za svoj praznični sto i dozvolite sebi da pišete o tome kako se osećate. Pozovite svoju bol na pretpraznično okupljanje. Osetite sve emocije, doživite ih. Kada dopustimo sebi da budemo ranjivi, umesto da nelagodne emocije potiskujemo, brže se isceljujemo.

Pošaljite pozivnice strahu, razočarenju, očekivanjima, pritiscima, dubokoj tuzi… A onda počnite sa pisanjem. Možete pisati o uspomenama, doživljajima, slikama ili senzacijama koje se pojave. Zatim odložite olovku u stranu kako biste dozvolili da bol vašeg tela dođe do vašeg srca. I prihvatite sebe sa svime što u sebi nosite.

Svaki put kada se uskladimo sa onim što jesmo umesto sa našim očekivanjima, anksioznost ima manje prostora da se zadrži. Kada padnemo u tišinu sa poštovanjem i radoznalošću, možemo se iznenaditi onim što tamo nalazimo. 

Na ovaj način možete se povezati sa sirovim i ljudskim osećanjima koja praznici izazivaju. Radeći to, anksioznost će se povući, a vi ćete napraviti mesta za istinsku radost i zahvalnost.

Srećna vam Nova godina, dragi ljudi.