Samo želim da kažem ovo: život je kratak. Nemamo vremena za gubljenje. Anksioznost nas sprečava da vidimo i doživimo lepotu života i sebe.

Nećete ispuniti bilo šta od stvari kojima se nadate, a i da ispunite, u njima nećete uživati, dok god ne odlučite da se potpuno posvetite prevazilaženju anksioznosti.

Nikome, ni mladima, ni starima, nije obećan sledeći dan. Ali, čini mi se da većina ljudi čeka da anksioznost magično nestane i da drugi reše njihove probleme, a da oni imaju sve vreme sveta. Život je kratak, bez obzira što mi mislimo da imamo vremena i što čekamo da okolnosti budu bolje, pa da uradimo nešto konkretno.   

Umorni smo od posla, škole, svakodnevnih problema, samosažaljevanja… Stvar je u tome što svi znamo da nećemo živeti večno, ali malo nas se ponaša kao da to znamo. Brinemo o budućnosti, šta će biti „ako“ i nemamo kad da zastanemo i uživamo u trenutku. Umesto zahvalnosti za sve što imamo, mi smo u strahu šta će biti sutra. Radost je u nama i uvek možemo da je pronađemo.

Verovatno ste pokušali da rešite svoj problem sa anksioznošću i da vam je bilo teško ili nije uspelo. Ja ću biti iskrena, meni je trebalo više od 10 godina, decenija da to ispravim, ali to je jedna od najboljih stvari koju ćete ikada učiniti.

Ne kažem da će vam trebati toliko vremena koliko je meni trebalo da se oporavim, ali mogu da potpišem da to nećete rešiti preko noći. Zato je važno da ne čekate više. Ne čekajte bolje uslove, sledeći mesec, novu situaciju… Sada je vreme.

Danas je dan kada bi trebalo da donesete odluku da nećete pustiti i čekati da anksioznost prođe, nego da ćete svim sredstvima krenuti u proces prevazilaženja tog stanja. Da biste što pre mogli da uživate u životu, uživate u porodici, partneru, prijateljima, poslu…

Dobra vest je da imate bar nekoliko rešenja tog problema. Malo manje dobra vest je da morate grčevito da se trudite, da radite svakoga dana na sebi, da učite i da ne odustajete kada je najteže.

Ne čekajte više. Umesto da živite u strahu i da umirete svaki dan, možete da živite ispunjen život i da umrete jednom.

Posvećeno divnoj osobi koja je otišla na neko bolje mesto. (Veroljub Mladenović)